Između Hrvata i Srba

Ostati svoj u olovnim vremenima nije bilo lako

165,56 kn

ISBN

9789533136042

Autor

Nakladnik

Godina izdanja

2017

Broj stranica

372

Dimenzije

150mm x 230mm

Uvez

tvrdi

Opis

Simo Rajić, politički funkcioner iz doba socijalizma, bio je jedan od vodećih predstavnika hrvatskih Srba u doba osamostaljenja Hrvatske, te istaknuti sudionik ondašnjih događaja. Rodio se 1941. u Štrpcima kod Donjeg Lapca. Diplomirao je na beogradskom Pravnom fakultetu 1968., vrlo mlad postao predsjednik općine u Donjem Lapcu u vrijeme kada je to bilo vrlo zaostalo i zabačeno mjesto. U 12 godina, koliko je bio na tom položaju, modernizirao je i unaprijedio grad. Političku karijeru nastavio je potom u Gospiću, a 1978. godine politička karijera ga je dovela u Zagreb, gdje je djelovao kao profesionalni političar u partijskim i državnim institucijama. Na prvim demokratskim izborima u Hrvatskoj 1990. izabran je za poslanika Sabora u četiri ličke općine, a potom je izabran i za potpredsjednika Sabora, gdje se zalagao za mirno rješavanje sporova između većinskog hrvatskog stanovništva i hrvatskih Srba. Nezadovoljan što njegova miroljubiva nastojanja nisu dala rezultat dao je ostavku, počeo se baviti advokaturom, pa je dugi niz godina bio pravni zastupnik Zagrebačko-ljubljanske mitropolije. Knjiga „Između Hrvata i Srba“ njegova je autobiografija, uz koju se objavljuju i brojni dokumenti vezani uz opisane događaje. Autor vrlo detaljno i s mnogo emocije opisuje tri faze svojeg života, mladalački entuzijazam da kao ne odviše iskusan lokalni rukovoditelj unaprijedi život sredine iz koje je potekao, djelovanje u političkoj sferi u posljednjem desetljeću socijalističke Hrvatske, te potom svojem djelovanju kao odvjetnika. Posebna je pozornost u knjizi posvećena procesu osamostaljenja Hrvatske, te djelovanju hrvatskih Srba u tom procesu. Središnji i najvažniji dio knjige predstavlja prikaz kratkog razdoblja 1990-91. kada je autor kao saborski zastupnik postao predstavnik jednog dijela hrvatskih Srba koji su se zalagali za miran proces hrvatskog osamostaljenja, pri čemu bi Srbi prihvatili i priznali osamostaljenje, a hrvatske vlasti bi Srbima priznale pravo na kulturnu autonomiju i lokalnu vlast u općinama gdje su Srbi u većini. Autor opisuje zašto taj plan nije uspio, te zašto su na obje strane prevladali oni koji su se zalagali za radikalnija rješenja. To je kratko razdoblje opisano posebno detaljno, jer autor smatra to ključnim trenutkom ne samo svojeg života, nego i ključnim trenutkom u raspletu hrvatsko-srpskih odnosa u trenucima osamostaljenja Hrvatske, raspletu koji se po njegovu mišljenju mogao, da je bilo dobre volje, završiti i sasvim drukčije, bez rata. Slijedi u zadnjem dijelu autobiografije dugačko odvjetničko razdoblje, gdje se autor susreće s problematikom položaja Srba u Hrvatskoj, ali iz sasvim druge perspektive pravnog zastupnika Zagrebačko-ljubljanske mitropolicije. U knjizi se objavljuju i dokumenti, koji se odnose na te događaje, zatim komentari autora na novije događaje, te intervjui koje je autor davao raznim medijima tijekom posljednjih desetljeća. O knjizi su rekli: Ivo Josipović: Na prvi pogled, Simo Rajić imao je i ima sve preduvjete da bude neuspješan hrvatski političar, politički gubitnik. Međutim, drugi pogled na razdoblje u kojemu se Simo Rajić bavio politikom, a bogme i ona njime, daje drukčiju sliku. Na njoj Simo Rajić svojim intelektom i političkim poštenjem stoji iznad većine svojih suvremenika. Simo je Srbin, ali ne Srbin po profesiji i trgovac nacionalnim sentimentom, nego po rođenju, kulturi i tradiciji. Voli Hrvatsku i vidi je kao svoj dom, dom Hrvata, Srba i svih ljudi dobre volje. Srbin je koji poštuje hrvatsku povijest, strahove i frustracije koje je ona donijela Hrvatima. Ali Simo je duboko svjestan problema koje Srbi imaju u Hrvatskoj i za njih je nudio odgovore kvalitetnije i trajnije od onih koje danas daje politika etnobiznisa koju Simo Rajić prepoznaje kao sramotno kolaboriranje vodećih srpskih političara u Hrvatskoj s nacionalističkom i revizionističkom politikom vladajućeg HDZ-a. Ljudi poput Sime Rajića jednako su sumnjivi i nepodobni velikim Srbima kao i velikim Hrvatima. Boris Rašeta: Simo Rajić odan je i svom srpskom narodu i svojoj hrvatskoj domovini; ni prema jednome nije zgriješio, ali ni jednome ne želi ostati dužan. U tom je smislu bio i predestinirana žrtva – Rajić je htio biti vjeran oboma, u vremenima koja su tražila isključivost. To je i uzrok njegove političke tragedije, ili drame. Ovo su sjećanja čovjeka dobre volje, koji je pisao ono što je bilo, a ne ono što je izmaštao. Mnogima se neće svidjeti; ni vatrenim Srbima, ni ostrašćenim Hrvatima, ni ljevici, ni desnici, njegove pasuse upotrebljavat će kao oružje, ali to je cijena koju mora platiti svaka dobra literatura.