Opis
Te slavne 1977. stjecajem različitih okolnosti, punk je uhvatio nespremne i državu i medije i industriju zabave i nemilosrdno ih raskrinkao: jedno kratko vrijeme Sex Pistolsi su držali moćnu glazbenu industriju na koljenima; zapravo, čitavo englesko društvo je u ljeto te slavne godine posrtalo pod njihovim dobro plasiranim provokacijama.
Rock kritičar Jon Savage u svojoj, danas već epohalnoj knjizi “Engleski snovi – Sex Pistols i punk rock” pokazao je kako je punkerski napad na kapitalistički konzumerizam pod vodstvom Malcolma McLarena bio izravno situacionistički inspiriran. Kad se pojavio u svoj svojoj silini, mnogi nisu shvatili o čemu je riječ, ali država jest: odgovor je bio neviđena represija (zabrane, batine, zatvor), desničarska histerija u tabloidima, i širenje moralne panike.
Zauzvrat punk se u svojoj već formiranoj estetici predao provokaciji, rušenju tabua, pljuvanju po konvencionalnim (konzumerističkim) vrijednostima, omalovažavanju građanske kulture.
Punk 1977., to je bio posljednji istinski kulturni konflikt između omladinske i roditeljske kulture koji zapravo nikada nije ugašen.
Knjiga “Engleski snovi” Jona Savaga pokazuje da punk nikako nije fenomen prošlosti: taj sirovi, neukrašeni a opet veličanstveni muzički jezik i njegova "ideologija" još uvijek je aktivna omladinska kultura koja "komunicira" s publikom koja se osjeća beskorisno, poniženo i nedostojno.
Punk je 1977. odmah umro da bi mogao dalje živjeti. Nitko to možda nije očekivao, ali trideset godina kasnije parola Punk Is Not Dead! ima smisla više nego ikada.
