Opis
Simon Critchley prvi se put susreo s likom Davida Bowieja ranih sedamdesetih, kad je pjevač nastupio u najgledanijoj muzičkoj emisiji britanske televizije, Top of the Pops. Opčinio ga je svojom izvedbom pjesme “Starman”: bilo je to nešto “silno seksualno, silno upućeno, silno neobično”. Dva dana kasnije njegova je mama kupila primjerak singl ploče; svidjela joj se i pjesma i Bowiejeva jarko narančasta frizura (ranije je bila frizerka). Sjeme ljubavne veze koja će potrajati čitav život bilo je posijano u umu njezina sina, kojem je bilo 12 godina. U ovom sažetom i zanimljivom preispitivanju pjesama jedne od najvećih pop zvijezda na svijetu, Critchley, koji je svojim filozofskim spisima požnjeo brojne pohvale, osobnu pripovijest o tome kako je Bowie razvedrio njegov dosadan prigradski život na jugu Engleske stapa sa filozofskim razmatranjima o tome kako su koncepti autentičnosti i identiteta izvrnuti u Bowiejevu radu. Rezultat je gotovo jednako provokativan i inspirativan kao i umjetnik kojega prikazuje.
Simon Critchley je profesor na sveučilištu New School for Social Research u New Yorku. Autor je niza knjiga, među kojima "Very Little . . . Almost Nothing" (1997), "Infinitely Demanding" (2007), "The Book of Dead Philosophers" (2008), "The Faith of the Faithless" (2012), 2The Mattering of Matter: Documents from the Archive of the International Necronautical Society" (s Tomom McCarthyjem, 2012), te "Stay, Illusion! The Hamlet Doctrine" (s Jamieson Webster, 2013). Njegova eksperimentalna proza "Memory Theatre" bit će objavljena ove godine. Često piše za list New York Times, u kojem uređuje filozofsku kolumnu “The Stone”.
