Opis
Dokument vremena u kojem se sljubljuju analiza dnevnopolitičkih zbivanja, kritika političkog djelovanja i žensko pismo. U knjizi Jadranke Kosor Dan nakon jučer okupljeni su na jednome mjestu njezini čitani tekstovi s bloga i kolumne pisane za slovenski „Dnevnik“ u razdoblju od 2015. do 2017. godine. Autorica u svojim tekstovima daje dnevnopolitičke komentare hrvatske unutarnje i vanjske politike. Bivša predsjednica Vlade Republike Hrvatske ozbiljno secira našu i svjetsku političku svakodnevicu, baveći se različitim temama – od brzopotezne promjene Vlade RH, preko prava žena (u politici), sjećanja na poginule branitelje i žrtvu Vukovara do aktualnoga problema izbjeglištva i hrvatsko-slovenskih odnosa. Tekstovi su pisani britko, sadržajno i zanimljivo, a mogu poslužiti kao svojevrsni dokument vremena u kojemu su nastajali. J. Kosor svojim komentarima bliže i dalje prošlosti tvori mozaik u kojem brojne osobe iz političkoga života i (povijesni) događaji postaju plastičniji, odnosno jasniji. Iako je autorica, koja je u politici od 1995. godine, bila i na osobnoj razini svjedokom svega što „visoka politika“ nosi – susreta s brojnim državnicima, političkih prijateljstava, ali i izbacivanja iz stranke – u ovom djelu nema tračeva, osvetničkih i podrugljivih riječi, nego samo povremene (auto)ironije i promišljanja što bi i kakvo bi bavljenje politikom zapravo trebalo biti. Na kraju krajeva, ova je knjiga, kako kaže Jadranka Kosor u Predgovoru, i konačna potvrda da se i sama autorica politike neće moći trajno osloboditi, kao ni brojni političari prije nje.
"Ovo je, vjerojatno i sažetak moguće ocjene o značenju ove knjige; u njoj je, u različitim verzijama, na djelu i politička autobiografija i kritika političkoga djelovanja, i osobnost ženskoga rukopisa i obuhvatnost ideologijskoga diskursa, konačno: i pogled iza scene (dan samo izabranima i odabranima) i pogled iz zadnjega reda okupljene gomile (dan svima koji bi da gledaju). Sve je to prošla – i u tekstovima do riječi dovela – upravo autorica ove knjige.“
Žarko Puhovski (iz Pogovora)
O autorici
Jadranka Kosor rođena je u Pakracu 1953. godine. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Do kraja 1995. radila je kao novinarka na Hrvatskom radiju. Dobitnica je nagrade "Zlatno pero" HND-a i nagrade za životno djelo "Ivan Šibl" HRT-a. Od izbora 1995. do kraja 2015. aktivna u politici. Bila je zastupnica u Hrvatskome saboru, potpredsjednica Sabora, ministrica i potpredsjednica Vlade, a od 6. srpnja 2009. do kraja 2011. i predsjednica Vlade. Za mandata Vlade J. Kosor deblokirani su i završeni pregovori za EU. Jadranka Kosor potpisala je Pristupni ugovor za ulazak Hrvatske u Europsku uniju 9. prosinca 2011. Autorica je dobitnica nagrade Europske zajednice za humanitarni rad, nagrade "Europski krug" Hrvatskog europskog doma i nagrade "Dr. Elemer Hantos" Zaklade za srednju Europu. Mnoge udruge iz Domovinskog rata proglasile su je počasnom članicom, a nekoliko gradova počasnom građankom. Primila je i nekoliko odlikovanja te Povelju Republike Hrvatske. Objavila je četiri knjige.
„Moji tekstovi nisu napisani ni protiv koga, u njima nema ni osvete ni mržnje ni prezira. U blogovima sam pratila osobito političke događaje nakon parlamentarnih izbora 2015. i to se, nehotice, pretvorilo u kronologiju uspona i brzog pada jedne nevjerojatne, samourušujuće vlade i vlasti. Svaki je blog nadahnut nekom izjavom ili događajem, a puno je i originalnih citata koji govore više od bilo kakvih komentara. U knjizi je i nekoliko kolumni koje objavljujem u slovenskom Dnevniku, svakih četrnaest dana. Raspon tema je velik, ali su i te kolumne uglavnom, na različite načine, vezane uz politiku, političke fenomene i pojavnosti. Ukratko, svi tekstovi koje sam pisala i koji su se sljubili u knjigu pomogli su mi da udahnem, da se odmaknem i zamahnem. I da shvatim da života ima i izvan politike. Ako nekom mladom političaru ili političarki neki od ovih tekstova pomogne u izbjegavanju bar jedne od zamki kakve su opisane u ovom štivu, veselit ću se. Dakle, unatoč svim usponima i padovima, političkim i životnim, nisam prestala vjerovati da se uporan rad isplati i da nikada ne treba prestati zagovarati vrijednosti do kojih nam je osobito stalo. Poznajem mnoge ljude kojima rad i upornost još uvijek nešto znače. Tima i takvima se i obraćam, a drugi mi više nisu važni. Jer velik je napredak kad shvatiš da se za nevažne i ne trebaš boriti i zbog njih 'žderati'.“
(Izvadak iz Predgovora)
.
.
.
