Opis
Putovanja uglavnom počinju uzbuđeno i s ushićenjem, ali ne završavaju uvijek na očekivani način. Koji put nenadana zbivanja na putovanjima poremete sve zamisli i očekivanja. Posljedice osjećaju ne samo neposredni sudionici zbivanja nego i mnogi drugi sudbinski vezani pojedinci ili slučajno zatečeni prolaznici.
Tako je hrvatske planinare Veljka Šuška i Kalmana Žihu 1982. godine na putovanju u Nepalu zadesila lavina pri silasku sa 6091 m visokog himalajskog vrha Pisang Peaka, koja je u trenu promijenila sve. Veljko je teže ozlijeđen i nije preživio pad, a Kalman je preživio s teškim posljedicama nakon višednevnog samo-spašavanja i velikog zalaganja svojih spasilaca nakon što je pronađen.
O autoru: Kalman Žiha je profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu
„Tražio sam puteve prema očovječenju kroz raznolikost iskustava kroz koje može prolaziti ljudsko biće. Planine, i male i velike, i ono nevidljivo što se nalazi s druge strane, u meni je izazvalo ushit, nemir, poriv kojem nisam odolio. Krenuo sam pun volje najprije sam, pa s prijateljima, pa s planinarskim društvom, alpinističkom školom, onda opet sam, pa sve dalje i dalje, više i više. Prošao sam mnoga predivna mjesta, ali nisam mogao, ni znao stati, dok me nije zaustavilo. Sad znam da sveukupno iskustvo nije dostupno iskustva željnom pojedincu. Na svakome je pomiriti se skromno s iskustvom koje mu je pripalo ili gorko žaliti za nedoživljenim. Poslije nesreće na Pisang Peaku o čemu je riječ u ovim zapisima, nakratko sam zastao, a potom nastavio dalje i drugačije bez gorčine i žala za prošlošću. Zapisao sam iskustva duboko usađenog poriva za preživljavanjem prije nego što bi izblijedjela iz sjećanja, ili još gore, prije nego što bi, varljiva, poprimila naznake pretjerivanja.“
