Opis
Od Brooklyna do Tel Aviva, preko Dublina i Zagreba... U deset godina otkako postoji, edicija Noir obišla je globus. Umiješala se u uličnu vrevu, zavirila u mračne veže, nalaktila se na izlizane šankove, namignula svom čovjeku na burzi i — osvojila svijet. Popis autora ovih zbirki originalnih krimi priča koje nose imena gradova uz koje su tematske vezane svojevrsni je Who is Who žanra u svjetskim razmjerima. Danas Dublin i Zagreb, sutra Rim, Barcelona, Istanbul, Stockholm...
»Turisti koji dolaze na odmor u Irsku u pravilu krenu od Dublina i u konačnici uvijek nekako završe u Temple Baru, irskoj inačici Times Squarea — na kojem ne manjka ni bijede, ni droge, ni beskućnika ni psihotičnih lutalica... Legendarni direktor Dublinskoga umjetničkog festivala Pat Boran pozvao me je jednom na književnu večer u Temple Bar. Tijekom mojeg nastupa neka žena iznenada umre... Temple Bar se pojavljuje u mnogim pričama, i jasno je da pisci osjećaju te noir vibracije. Ovdje se grad ne promatra baš kroz ružičaste naočale. Crni irski humor zrači iz svih priča, kao da su pisci nagonski znali: Ako želiš nešto učiniti na dublinski način, onda želiš da to bude smiješno kao grijeh i mračno kao osmijeh na Joyceovu licu kad je saznao da je na popisu zabranjenih knjiga. Biti Irac znači plesati na Titanicu; smijeh uistinu jest najbolja osveta, to je naš način da poravnamo račune. Nećete ovdje naći mnogo irskih vilenjaka ili tradicijskih bubnjeva, bodhrana — i nitko neće podići uvis svoj zeleni šešir u znak pozdrava. »Mirni čovjek« je postao mračan, i još kako. Ako ništa drugo, ova će zbirka zabiti zadnji čavao u lijes irske karikature prodavača verbalne magle i slatkorječivih baljezgarija. U danima britanske okupacije biti izvan Dublina značilo je biti izvan civilizacijskog kruga. Ova je zbirka toliko daleko od toga perimetra da granicu ne možete ni vidjeti.« (Ken Bruen, Iz Uvoda)
