Opis
Roman Frankfurtska veza pripada kriminalističkom žanru koji u suvremenoj hrvatskoj književnosti nije bez korijena (Brixy, Pavličić, Tribuson, Bauer), ali onoj njegovoj podvrsti kojoj u našoj literaturi gotovo da i nema traga, a to je špijunska proza. Nekad su, za vrijeme Jugoslavije, istina, postojali autori koji su opisivali podvige tajne policije, no oni su rijetko kad dospijeval i dalje od novinske feljtonistike i propagande. Međimorec bi, dakle, mogao biti prvi hrvatski pisac koji je na tragu izvrsnih uzora iz svijeta (Fleming, Le Carre) napisao uzoran - što znači napet, uzbudljiv, zabavan – špijunski triler.
Autor Frankfurtske veze proslavio se kao kazališni redatelj, a na samom početku Domovinskog rata prihvatio se puške i bio među organizatorima obrane male, ali prevažne Sunje na Savi. Po povratku s fronte pridružio se skupini intelektualaca, koja je stvarala hrvatsku obavještajnu službu i nekoliko je godina vodio njezine ogranke za inozemstvo. Svoj roman napisao je, kao i spomenti slavni autori, na osnovi događaja u kojima je i sam bio protagonist.
U Međimorčevoj špijunskoj priči riječ je o tajnom ratu hrvatskih i srpskih obavještajaca, a počinje telefonskim pozivom iz Frankfurta u zagrebačko sjedište HIS-a, gdje je glavni junak Mihovil jedan od šefova. Tajanstvena osoba koja se predstavlja kao Vladimir nudi, na srpskom jeziku, informaciju vrijednu milijun dolara...
Radnja je vrlo razvedena, a događa se u prvoj polovici devedesetih godinana na mnogim lokacijama: od Zagreba i okupiranih područja Hrvatske do Njemačke, BiH, Austrije, Ukrajine... U njoj sudjeluju krimilaci, polusvijet... i profesionalni obavještajci iz amerièkih, njemaèkih, ruskih, jugoslavenskih i drugih tajnih policija. Zbiva se u «gluhim sobama», po banijskim šumama i ruskim cestama, u luksuznim europskim hotelima, na Frankfurtskom sajmu knjiga, po elitnim okupljalištima i u obavještajnom i kriminalnom podzemlju europskih metropola. Bogataši, lijepe žene i leševi njezin su obvezatni prilog.
