Opis
Nijedan kraj u povijesti nije tragičniji kada se u obzir uzmu sve okolnosti. Prvo život beskrajne, stalne borbe, osuđen na dugogodišnje lutanje mnogim zemljama, nadilaženje predrasuda i istrošenih autoriteta, obznanjivanje i naglašavanje neodlučnim i nesklonim umovima sjajnog evanđelja koje ga je inspiriralo i s kojim je za kratko vrijeme namjeravao nadomjestiti staro; nekoć su mu se divili kraljevi i tražili ga najviši u zemlji; zatim su ga progonile glasine književnih čuvara; potom je osam godina proveo u tami i odvojen od svijeta, a za svoje oslobođenje trebao je izabrati ili stid ili smrt. Izabrao je plemenitiji kraj.
Religijske sprdnje kojih se gnušao i huljenja pratili su ga do kraja - do lomače; a pogrebna lomača ovog mučenika za slobodu misli, za novo svjetlo znanosti, postala je prizor za vesele i bezbrižne posjetitelje rimskog jubileja, za sve osim jednog tužnog učenika "prokletog i tvrdokornog heretika".
Giordano Bruno (Nola, siječanj 1548. - Rim, 17. veljače 1600.), talijanski renesansni filozof i pjesnik. U dobi od šesnaest godina, 1565. ulazi u dominikanski red, gdje se posvetio studiranju teologije Svetog Tome Akvinskog i aristotelove filozofije. Iste godine mjenja ime Filippo u Giordano.
Zbog "glasnih misli" od kojih neke bijaše o heliocentrizmu, beskraju svemira i strukturi atoma, g. 1566 mladog Giordana zadesuju prve nevolje sa inkvizicijom Katoličke crkve. Osumnjičen zbog hereze, napušta samostan Minerva u Rimu i petnaestak godina luta po Europi. Predaje u Veneciji, Ženevi, Toulouseu, Parizu, Londonu, Oxfordu, Wiesbadenu, Wittenbergu, Frankfurtu, Pragu. Ponovo dolazi u Veneciju (1591.) na poziv patricija Monceniga, koja ga denuncira Papinskoj inkviziciji, koja ga hapsi i 1593. dovodi u Rim, gdje ostaje pod istragom sedam godina, biva osuđen na smrt i kao heretik spaljen na trgu Campo de' Fiori 17. veljače 1600. godine.
