Opis
Prije šest godina Hrvatska sveučilišna naklada objavila je knjigu Hrvatski u zagradama. Globalizacijske jezične stranputice (Zagreb, 2006.). l ta je knjiga, kao i ova, bila od one vrste koju zovem knjiga harmonika. Tek što dođeš do jedne točke, možeš već početi povlačiti mijeh prema drugoj, rastezati po miloj volji -jer građa je takva da stalno raste, suklja sa svih strana, kulja iz vode, visi sa grana. Kad se i ovlaš prelista sadržaj knjige, nije riječ- kako bi se na prvi pogled moglo zaključiti - o anglizmima u hrvatskom jeziku, jer anglizmi su riječi engleskoga podrijetla, ali već udomaćene u hrvatskom jeziku, i to nakon prilagodbe u skladu sa zakonitostima hrvatskoga jezika (npr. tenis, tenisač, tenisko igralište, teniska loptica; makadam, makadamska cesta itd.). Riječ je o preuzimanju engleskih/američkih (najčešće razgovornih, pa i šatrovačkih) riječi u jednakom obliku u kojem se one javljaju i u jeziku iz kojega ih preuzimamo. Ili su to - što je zastajanje na pola puta - loši, pogrešni i/ili polovični prijevodi tih izraza, bez ikakva znanja i razumijevanja. U tih šest godina takvi su primjeri nabujali, a nekontrolirano bujaju i dalje. U vrijeme objavljivanja prve knjige još je, nekako sramežljivo, uz englesku riječ na prvom mjestu znao osvanuti kakav-takav hrvatski ekvivalent u zagradama. Jednom zgodom (a to sam negdje i napisala) rekla sam urednici Aniti Šikić: kad bih danas pisala knjigu te vrste, nazvala bih je Hrvatski ni u zagradama. Rekla mije: napiši je. l napisala sam. Pametnim (ženama) tri riječi dosta.
