Opis
Brak se kao takav razvio kako bi se ustanovilo pokroviteljstvo nad ženama i kontrolirao njihov seksualni život. Provokativno? Možda. Istinito? Sigurno. Više od deset tisuća godina, brak – i sama ideja braka – osnova je društva. U svojem životnom djelu Susan Squire otkrit će turbulentnu povijest i mnoge implikacije naše najtemeljnije institucije.
Počevši s otkrićem, mnogo prije nego što je postojao zapis o vremenu, da seks vodi do začeća, odnosno očinstva (te time automatski i do partnerstva), te nas posljedično dovodeći do pojave modernog braka iz ljubavi, autorica nam otkriva mnoge načine sparivanja muškaraca i žena i pokazuje kako točno njihovo zajedništvo utječe na povijest, društvo, politiku, religiju i samo poimanje kućanstva.
Od Adama i Eve, do renesanse i dalje, Squire će nam pojasniti povijest i značaj institucije braka, lepršavo kao da priča ispijajući kavu s prijateljicom. Naučit ćemo tako da su muškarci grada Atene imali hetere (kurtizane) da ih zabavljaju, konkubine za svoje svakodnevne potrebe i supruge koje su im rađale zakonitu djecu. Rimljanke su se, s druge strane, naučile koristiti svojom moći kako bi ugrožavale mušku vladavinu u društvu. Novi Zavjet nudi jednakost mužu i ženi, barem u bračnom krevetu, a povezivanje požude s Evinim iskonskim grijehom može se pripisati Augustinu. Squire istražuje i kazne za seksualne prijestupe iz šestoga stoljeća, preljub u srednjem vijeku i poistovjećivanje žene s vješticom tijekom Inkvizicije. Jedino što nam nakon ovog iscrpnog i zanimljivog pregleda ostaje za zapitati se jest hoće li se naša ideja moderne ljubavi naći u nekom budućem poglavlju knjige o inkarnacijama brakova. Jer, ljubav možda i nije rješenje, već dobro ispričana – priča.
Provokativan prikaz braka i njegova značenja za društvo, politiku, religiju i samo kućanstvo, rezultat trinaestogodišnjeg intenzivnog istraživanja, ali puno više od suhoparnog intelektualnog promišljanja, ovo je odvažan, provokativan, zabavan, kaleidoskopski prikaz o tome što je brak značio i što predstavlja. Od sumerske mitologije, preko renesansnog kazališta, pa do viktorijanskih priručnika za domaćice, Ne uzimam, u prijevodu Asenke Kramer i s naslovnom ilustracijom Marine Leskovar Grubišić, djelo je koje će podjednako fascinirati feministkinje i tradicionaliste, liberale i konzervativce, udane i neudane, oženjene i neoženjene.
