Opis
Stoljeće nakon Dantea, na prijelazu iz srednjega vijeka u novo razdoblje humanizma i predrenesanse, kada je književnost već preporođena duhom kršćanske etike, javlja se Katarina Benincasa, iz Siene (1347.-1380.), noseći u svome srcu sve rane svoga vremena, svu bijedu zatrovanog društva, sve ljage - da ih opere u Krvi Jaganjčevoj; sve terete - posrćući pod svojim križem, no uznoseći ih k Visini u silini svojih unutarnjih muka, prelomljena kao lukovi gotske katedrale.
Bila je sredstvo Istine i Ljubavi; Božja odabranica u ostvarenju velikih planova duhovne obnove.
Katarinina Pisma, sabrana u ovome svesku, a prevedena od prof. O. Emanuela Kisića (nedavno preminulog), koja je pisala mnogim ličnostima svoga vremena, otkrivaju nam snagu duhovne osobnosti, izražajnosti, intelekta preobražena Božjim Duhom, bistrinu uma, žar srca, oštrinu refleksije, dubinu intuicije i mističnoga iskustva.
Glavna joj je nakana i briga: Reforma Crkve, povratak pape Grgura XI. iz Avignona i Križarski rat.
Okoristimo se i mi ovim Pismima crkvene naučiteljice, da bi nam se duh uzvinuo Prvoj Krasoti - Prvoj Ljubavi.
