Opis
Nešto je čudno u selu Tel Ilanu. Jedan se starac tuži kćeri da noću čuje zvuke kopanja, negdje ispod temelja kuće. Kopa li to njihov podstanar, mladi Arapin? No baš on jedini je koji uz starca čuje kopanje; koliko će temelji izdržati, tko ruje i čija se kuća ruši? “Ne brini se”, napisala je na cedulju žena i poslala je mužu u ured. Dok je traži po selu, ona kao da je u zemlju propala. “Ne brini se”, ponavljamo s njime, ali ispod površine svakodnevice kakvu u Prizorima iz seoskog života opisuje Amos Oz dovoljno je razloga za strepnju, dovoljno motiva za potragu.
Nešto je čudno u Tel Ilanu i nema boljeg načina da saznate što je to nego čitajući ovu predivnu knjigu. Dok piše o selu u kojem delikatesne radnje i vinarije okružuju prašnjava atomska skloništa i hrđave poljodjelske alatke, dok govori o ljudima koji su nešto izgubili pa to izgubljeno traže svugdje i bez prestanka – u knjigama, na tavanima i u podrumima svojih života – jedan od najvećih živućih pisaca ne piše o Izraelu, nego o nama.
Na svoj neusporedivi, duboko humani način Oz nas u Prizorima iz seoskog života tjera da činimo isto što i njegovi likovi: da strepimo i ne prestajemo tragati.
“Najvažnije u Prizorima iz seoskog života jest ono što ostaje neizgovoreno, ali što možemo čuti u noći, u tišini koja nas okružuje.” Haaretz
“Nema tu cinizma, nema sarkazma, samo prijateljska naklonost. To svijet Prizora iz seoskog života čini toplim, svijetom u kojem je dobro biti. Boljim od stvarnoga.” Financieele Dagblad
“Ovo nije portret jednoga mjesta, nego cijele jedne vrste...” The Times
“Priče koje osvajaju srce, koje dodiruju onu finu, osjetljivu, bolnu strunu u svakom ljudskom biću.” Israel Today
“Prizori iz seoskog života niz su savršeno uobličenih, neobičnih pripovjedaka otvorena kraja, ispunjenih gubitkom, čežnjom i osamljenošću... Ova zbirka majstorska je lekcija iz paradoksalne umjetnosti zazivanja neizrečenoga, predivno iskazana riječima.” Scotsman, UK
“Ozovi likovi kao da su posuđeni od Čehova: životi su im nerazmrsiva klupka tuge, ugaslih nada i propuštenih prilika; sućut koju pisac prema njima pokazuje nagnat će i čitatelja da se za njih čvrsto veže. Mudra i lijepa knjiga koja će trajati.” The Spectator
Amos Oz
Izraelski je književnik, novinar i profesor književnosti na Sveučilištu Ben-Gurion u Be'er Shevi.
Rođen kao Amos Klausner 4. svibnja 1939. u Jeruzalemu. Odrastao u Jeruzalemu u ulici Amos, četvrti Kerem Avraham. Polovina Ozovih romana smještena je upravo u toj četvrti. Njegovi roditelji, Yehuda Arieh Klausner i Fania Musman, bili su cionistički imigranti iz istočne Europe. Njegov otac studirao je povijest i književnost u Vilniusu, Litva. U Jeruzalemu je radio kao knjižničar i pisac. Otac Ozove majke posjedovao je mlin u mjestu Rovno, zapadna Ukrajina, ali se 1934. godine s obitelji preselio u Haifu, Izrael.
Ozovi preci bili su naklonjeni revizionistima, desnom krilu cionističkog pokreta. Njegov ujak Joseph Klausner bio je kandidat Herut stranke u predsjedničkoj kampanji protiv Chaim Weizmanna, a bio je i predsjednik hebrejskog književnog društva na Hebrejskom sveučilištu u Jerusalemu.
Sam Oz i njegova obitelj bili su distancirani od religije. Usprkos toj činjenici Oz je pohađao mjesnu vjersku školu. Alternativa ovoj školi bila je škola koju je njegova obitelj cijenila još manje. Ugledni pjesnik Zelda bio je jedan od njegovih učitelja. Školovanje nastavlja u hebrejskoj srednjoj školi Rehavia.
Ozova majka počinila je samoubojstvo kada je on imao 12 godina, izazivajući kod njega osjećaj odbačenosti koju će on istražiti u svojim memoarima A Tale of Love and Darkness. Pristupa Cionističkoj partiji i odlazi u Hulda kibuc u dobi od 14 godina. Tamo ga usvaja obitelj Huldai (njihov sin Ron je sada gradonačelnik Tel Aviva). Tada i mijenja svoje prezime u Oz, što na hebrejskom znači "snaga". U kibucu živi i radi sve do 1986. kada se sa ženom Nily seli u Arad zbog astme njihova sina Daniela. S uzlaznom putanjom njegove spisateljske karijere Ozove su se obveze u kibucu smanjivale, budući da je zarada od pisanja išla i u kibuc.
Kao većina izraelskih Židova Oz je odslužio vojsku. U kasnim pedesetima služio je u Nahalu i bio sudionik pograničnog sukoba sa Sirijom; tijekom Šestodnevnog rata (1967.) s tenkovskom jedinicom bio je na Sinaju; tijekom Jomkipurskog rata (1973.) služio je na Golanskoj visoravni. Od 1967. poznati je aktivist pokreta za rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba.
Nakon Nahala Oz studira filozofiju i hebrejsku književnost na Hebrejskom sveučilištu. Izuzev nekoliko kratkih članaka za novine koje su izlazile u kibutzu i Davar novinama, Oz do svoje 22 godine nije ništa objavio. Njegova prva zbirka priča Where the Jackal Howls izlazi 1965., a njegov prvi roman Elsewhere, Perhaps 1966. godine. Od tada izdaje u prosjeku jednu knjigu godišnje za izdavača Am Oved.
Napušta Am Oved i odlazi k Keteru s kojim potpisuje ekskluzivni ugovor koji mu omogućuje fiksni mjesečni iznos neovisno o broju prodanih primjeraka.
Ozova najstarija kćerka Fania predaje povijest na Sveučilištu u Haifi.
