Opis
Književni povjesničar i antologičar, prozaik, pjesnik, kritičar, prevoditelj i urednik Tomislav Sabljak rođen je u Zagrebu 1934. godine. Autor je knjiga Teatar Janka Polića Kamova (za koju je primio uglednu nagradu Marko Fotez), Teatar XX. stoljeća, Rječnik hrvatskoga žargona, zbirke priča Pas ispod kože. Zapažene su mu studije o Krleži, Kamovu, Ujeviću i Kolaru. Voditelj je projekta Kratki pripovjedni oblici u hrvatskoj književnosti.
Sabljakov izbor iz djela Janka Polića Kamova Psovka i maštarije ozbiljan je i kompetentan uvid u opus pisca avangarde koji je anticipirao sva kasnija moderna strujanja u nacionalnoj literaturi. Kamovljeva pustolovina satkana je od (samo)poricanja: što je otpočelo kao instinktivni krik koji objavljuje pravo na život rastvara se u odustajanje od života, psovka ustupa mjesto analizi (H. Pejaković).
Izbor iz poezije počinje uvodnom pjesmom Preludij iz zbirke izazovnog i zapravo programatskog naslova Psovka. To su stihovi pjesnika koji se odrekao obveze da stvara takozvanu ljepotu, dramatično mijenja vokabular pjesništva u koje je unio dotad nezabilježene seksualne konotacije: Silovat ću te, bijela hartijo, nevina hartijo; / ogromna je strast moja i jedva ćeš je podnijeti… Autobiografske činjenice i književne nazore potvrđuju novele Brada, Sloboda, Bitanga. Antologičar Kamovljeve knjige Tomislav Sabljak, koji je doktorirao tezom scenskih djela Janka Polića Kamova, znalački komentira prvu objavljenu dramu Tragedija mozgova i najbolji dramski tekst Mamino srce.
Članci, feljtoni i ulomci iz pisama svjedoče o piščevu mukotrpnom životu i poimanju književnosti, znanosti i politike. U pismu bratu Vladimiru Poliću piše: I preko onih crnih mojih stranica možda će ipak sinuti nešto svjetla i sunca i možda će tamo koji čitalac naći uza sav neuspjeh stihova i dramatizacija, komad jedne duše, komad svoga života i svojih boli.
Knjiga Janka Polića Kamova Psovka i maštarije pridonosi boljem razumijevanju pisca i njegove umjetnosti.
A svu tragiku njegova samotničkog prerano završena života i svijest o sebi opisuje njegova oporučna misao: Tijesan mi bijaše vijek a velebna duša.
Utemeljitelj hrvatske avangardne književnosti, Janko Polić Kamov rodio se 17. studenoga 1886. u Riječkom predgrađu Sušaku, u obitelji uglednoga trgovca.
Otac je posjedovao bogatu biblioteku i prijateljevao s Derenčinom, Starčevićem, Supilom, a dopisivao se sa Strossmayerom i Kranjčevićem.
Janko Polić Kamov polazi sušačku gimnaziju, gdje upoznaje fatalnu Katarinu Radošević, koja je u njegovim pjesmama opjevana kao Kitty.
S prijateljima Josipom Baričevićem i Mijom Radoševićem osniva anarhističku grupu Cefas. Otac ga šalje u senjski konvikt Ožegovićianu.
Nakon očeva financijskog sloma, obitelj 1902. seli u Zagreb, a Janko Polić Kamov biva izbačen iz konvikta. Dolazi roditeljima u Zagreb i upisuje se u gornjogradsku gimnaziju, ali je uskoro napušta, nakon što je osuđen na tri mjeseca zatvora zbog sudjelovanja u protukhuenovskim demonstracijama.
U zatvoru upoznaje Stjepana Radića. S jednom glumačkom družinom odlazi u Dalmaciju i Crnu Goru, a 1907. u roditeljskom stanu u Zagrebu, u Jurišićevoj 18, započeo je pisati svoj čuveni roman Isušena kaljuža, koji će biti objavljen tek 1956. godine.
Boravi u Veneciji i Rimu, uglavnom potporom brata Vladimira i ujaka Luigija Grbca. Te 1907. objavljuje, uz njihovu pomoć, i četiri svoje knjige, dvije zbirke pjesama – Psovka i Ištipana hartija i dvije drame – Tragedija mozgova i Na rođenoj grudi. Tada svom imenu i prezimenu dodaje Kamov, koji za njega znači »program za literaturu«. Boraveći u Veneciji i Rimu, gdje 1908. nastaje ciklus Samostanske drama (Orgije monaha i Djevica), piše dramu Čovječanstvo i započinje novelističku Knjigu lakrdija. Putuje u Torino, Genovu, Marseille, Napulj, Trst i ljeto 1908. provodi u Puntu.
U Zagrebu pokušava naći nakladnika za Isušenu kaljužu i Knjigu lakrdija. Svoje drame nudi kazalištu, ali stalno dobiva odbijenice.
Razočaran, odlazi u Bolognu i potom u Barcelonu, gdje umire 8. kolovoza 1910. u bolnici za beskućnike Santa Cruz. Pokopan je u zajedničkoj grobnici na Cementerio del Este.
Svojim sveukupnim djelom, Janko Polić Kamov na najradikalniji način izgrađuje projekt hrvatske avangarde, boreći se protiv lažnog tradicionalizma, provincijalizma i duhovnog autizma.
Svojim buntom anticipirao je prevratničke ideje futurista, egzistencijalističke literature Jean-Paula Sartrea ili Alberta Camusa (tjeskoba), a njegov roman Isušena kaljuža preteča je mnogih bildungsromana. Njegove priče tek odnedavno dobivaju svjetsku reputaciju u Americi.
Janko Polić Kamov stvarno prodire u najskrovitije dijelove naše svijesti i uvijek iznova pobuđuje nove i snažne emocije.
