Opis
Dvadesetak godina nakon raspada druge zajedničke države, unatoč neizbrisivim tragovima ratnih stradanja i nezacijeljenim ranama, kad su odnosi između dviju jezičnih i etničkih zajednica, u bitno izmijenjenim političkim i društvenim uvjetima, tečajem životnih prilika, ušli u novu fazu, na hrvatskoj su strani odrasli naraštaji s hrvatskim jezičnim osjećajem (jezičnom kompetencijom), drugačije jezično odškolovani, koji u dodiru sa srpskim jezikom (u izravnoj komunikaciji, preko televizije ili tiskovina) zastaju nesigurni i zbunjeni jer im je velik dio toga leksika razumljiv, dio sličan vlastitomu, ali i jedan dio nepoznat i nerazumljiv, pogotovo kad su posrijedi nazivi i nestandardnojezični leksemi.
Upravo zato odlučio sam sastaviti ovaj rječnik po načelima dvojezične leksikografije prvenstveno kao praktično objasnidbeno pomagalo pripadnicama / pripadnicima hrvatske jezične zajednice za što potpunije, ispravnije i cjelovitije razumijevanje leksika srpskoga jezika, dakle iz istih onih razloga zbog kojih leksikografi već stoljećima izrađuju slična djela.
Namjera, dakle, nije povlačiti razdjelnicu ili popisati sve razlike između hrvatskoga i srpskog jezika, pa ni sve leksičke i leksičkosemantičke razlike što postoje u jezičnoj praksi dviju jezičnih i etničkih zajednica, nego govornicama i govornicima hrvatskoga olakšati razumijevanje srpskih općeleksičkih i češćih terminoloških osebujnosti kad se i ako se s njima suoče u govorenoj i(li) pisanoj komunikaciji. Obrađeni su, dakle, uglavnom leksemi s čijim bi razumijevanjem moglo biti (leksičko-semantičkih) poteškoća, a ne, kao u razlikovnicima, svi srpski leksemi u kojima postoji bar neka razlika prema hrvatskim leksemima ‒ od fonoloških i prozodijskih osebujnosti nadalje (Marko Samardžija).
