Opis
„Vrijeme za gozbu“ svojevrsna je povijest gastronomije koja počinje najstarijim elementarnim jelima, da bi nas postupno vodila prema onim novijim i kulinarski sve sofisticiranijim. Uz svaki recept naš ugledni gastronom i pisac, Veljko Barbieri, pripovijeda književno stiliziranu priču o jelu, potkrijepljenu i brojnim kulturno-povijesnim podacima. Ova je jedinstvena i zanimljiva kuharica ne samo umjetnički vrhunac Barbierijeva nastojanja da poveže svoje dvije velike ljubavi – lijepu književnosti i gastronomiju – već i prava, slasna poslastica. I književna i kulinarska...
Veljko Barbieri rođen je 1950. u Splitu. Autor je brojnih romana, zbirki pripovjedaka i eseja, kazališnih, radijskih i televizijskih dramskih djela u kojima se bavi europskom i sredozemnom baštinom, posebice baštinom Dalmacije, njezinom sposobnošću nasljeđivanja, prepletenom s nepromjenjivošću ljudske sudbine na ciklički obnavljanim raskršćima epoha i vremena. Romani su mu prevedeni na nekoliko svjetskih jezika, a pripovijetke zastupljene u mnogim domaćim i stranim antologijama proze. Svojim prozama sudjelovao je s nekoliko slikara i grafičara u stvaranju više grafičkih mapa. Dobitnik je značajnih književnih nagrada, a 2006. njegov roman „Dioklecijan“ nagrađen je nagradom Matice hrvatske za najbolju knjigu godine, a preveden je i na bugarski te slovenski. Odlučio se još jednom okušati u istoj književnoj temi, pa je 2008. napisao novu verziju romansirane biografije cara Dioklecijana „Ja, Dioklo – Jupiterov sin“, koja je također konkurirala za značajne hrvatske književne nagrade, a objavljena je u Mađarskoj i Njemačkoj. konkurirala za značajne hrvatske književne nagrade.
