Opis
Priznati ono što jest - zvuči jednostavno, zar ne? Koliko nas je koji to zaista možemo? Koliko nas je koji zaista možemo prihvatiti svoj život sa svim teškoćama i nedostacima, nas koji ne zamjeramo svojim roditeljima za ovo ili ono, nas koji se ne bunimo zbog o nanesene nepravde, nas koji prihvaćamo svoju sudbinu čak i kad nam ona nosi patnju, oskudicu ili bolest? Je li potrebno prihvatiti baš sve onako kako jest: ljubav, dobrotu, blagostanje jednako kao i mržnju, nasilje ili nepravdu? Je li to uopće moguće?
