Opis
Što je zajedničko gibanju planeta, otkucajima srca i najezdi skakavaca? Odgovor je kaos. Prije četrdesetak godina ta se riječ, koja znači metež, nered i nepredvidljivost, iskrala iz klasične mitologije, prometnih izvješća i psihologije mnoštva, da bi započela samostalan život kao novi znanstveni pogled na svijet. Iz ovog sažetog prikaza Vjere Lopac Do kaosa i natrag - putovanje u nepredvidljivost saznajemo kako je, krajem devetnaestog stoljeća, nastala teorija kaosa nakon što je Henri Poincaré pokušao odgovoriti na pitanje je li Sunčev sustav stabilan. Potom je, gotovo zaboravljena, teorija nastavila život u obliku matematičkih apstrakcija, da bi šezdesetih godina prošlog stoljeća odjednom uskrsnula u svim granama ljudskog iskustva i spoznaje. Teorija kaosa otkriva nam da su u pojavnom svijetu pravilna i ponovljiva događanja tek iznimka, i da se ishod zbivanja ne može sa sigurnošću predvidjeti, čak ni ako su zakoni zbivanja poznati. Zapanjuje, međutim, red i začudna pravilnost nepredvidljivosti. Nadvlada li zor analitičku apstrakciju, zakoni kaosa dovode nas do nove geometrije i do najljepših slika koje možemo zamisliti - fraktala. Ponešto doznajemo i o kaosu u sasvim jednostavnim sustavima (poput kuglice u biljaru ili u gravitacijskom polju), o kaosu u meteorološkim, medicinskim i biološkim podacima, te o tome postoji li kaos u atomskom svijetu. I na kraju, kad se sebično upitamo: Što je kaos nama, i što smo mi kaosu?, teorija kaosa uvjerit će nas da se zakoni prirode - potkrijepljeni matematičkom neumitnošću - tiču svih nas.
Vjera Lopac redovita je profesorica fizike u Zavodu za fiziku na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Objavila je niz znanstvenih i stručnih članaka iz područja teorije nuklearne strukture, fizike klasičnog i kvantnog kaosa, te metodike fizike.
