Opis
Približno 1992. godine tvrdnja da psihoterapeuti katkada mogu potaknuti lažna sjećanja na seksualno zlostavljanje u djetinjstvu izazvala je izvanredno oštru znanstvenu, stručnu i pravnu polemiku. Neki tvrde da je Freud prije stotinu godina posijao sjeme sindroma lažnog sjećanja i da je on za to kriv. Neki su ga kritičari optužili da je zbog profesionalnog kukavičluka napustio spoznaju o učestalosti seksualnog zlostavljanja među svojim pacijentima zamijenivši je teorijom dječje seksualnosti i Edipovim kompleksom, a drugi da je pacijentima sam usađivao lažna sjećanja na zlostavljanje.
Je li Freud bio onaj loš otac, koji je društvo oplodio pogrešnim zamislima što su stoljeće poslije izrodile čudovište - ili pak izvanredan genij čije je istančano i duboko razumijevanje sjećanja bilo daleko ispred njegova vremena? Često napadan ali rijetko čitan, Freud je i dalje nezaobilazan u pitanjima kojima se danas bave psihologija i društvo.
