Opis
Slijedeći tragove Marka Pola i putujući isključivo lokalnim sredstvima prijevoza, Jasen Boko zalazi u samo srce središnje Azije otkrivajući istodobno, u posebno teškim uvjetima nepogodnim za bilo kakav turizam, i jednoga drugačijeg — sebe.
Deve, auto-stop, magarci, džipovi, derutni autobusi, prijevozna sredstva koja smo u Europi odavno zaboravili, Bokino su osnovno sredstvo prijevoza pa se putopis čita kao krajnje napeto štivo u kojem na svakoj stranici otkrivamo čuda svakodnevice i života za koji nismo ni znali da postoji na početku trećeg milenija. Izgubljeni pustinjski gradovi, zaboravljene religije i mali ljudi svakodnevica su ovog prolaza kroz vrijeme, a kulturni milje i obrazovanje iz kojeg autor dolazi omogućuju mu da duboko ude u povijesne veze i zaboravljene civilizacije.
Zalazeći u karakorumska bespuća, provlačeći se napola ilegalno uz granicu s Afganistanom, ulazeći u dolinu Kalaša kao prvi Hrvat koji je zašao u taj dio svijeta, ili prelazeći strašnu pustinju Taklamakan susrećući se s lokalnim Ujgurima, Boko ispisuje stranice putopisa s čijom se egzotičnošću i originalnošću teško može mjeriti bilo što u hrvatskoj putopisnoj književnosti.
