Opis
Zahvaljujuci danasnjem svijetu u pokretu, milijunima ljudi na putu, pojam hodocasca je postao izrazito propusan za razna svjetovna znacenja. Nerijetko se dogodi da postane i besmislen. Istodobno, Medjugorje i brojna druga europska hodocasnicka odredista iz godine u godinu biljeze sve veci broj hodocasnika, a njima je hodocasce itekako smislena, koherentna i bliska religijska stvarnost. Knjiga nudi kriticki pregled razvoja i smjerova antropologije hodocasca, poddiscipline kulturne antropologije, u kojem se suocavaju razni i razliciti pogledi na hodocasce. U konkretnim se istrazivackim situacijama, u hodocasnickom Medjugorju, propituju teorijske smjernice i prepoznaju stranputice, te se rasvjetljava dinamicna, mnogostruka, mnogoznacna, ali i proturjecna stvarnost hodocasca i hodocasnickog odredista. Kakav je odnos raznih strategija ukljucenih u oblikovanje hodocasnickog Medjugorja? Kako se oblikuju hodocasnicka iskustva u interakciji s ovim hodocasnickim odredistem? Kakav je medjuodnos hodocasnickog Medjugorja i Medjugorja kao prostora zivljenja? Kakva je sprega Medjugorja sa sirim religijskim, drustvenim, politickim i ekonomskim prostorom? To su temeljna pitanja u okviru kojih se u knjizi promislja hodocasce i hodocasnicka kvaliteta mjesta. Pritom se Medjugorje to sveto tlo, kako ga definira jedna hodocasnica pokazuje i kao specifican hodocasnicki prostor, jer je u njemu osobito naglasena sloboda hodocasnicke imaginacije i kreativnosti. Marijana Belaj je docentica pri Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta Sveucilista u Zagrebu.
