Opis
Čuić u svome proznom opisu nikada nije zanemarivao društveno-političku stvarnost i nije zaobilazio sukob dvaju nepomirljivih agenasa - slobode i vlasti. U većini svojih proza autor u prepoznatljivim okvirima naše stvarnosti nastoji književno artikulirati svoje kritičke ideje. Njegove proze vazda komuniciraju sa stvaranošću i otkrivaju njezine anomalije i izopačenost. Razotkrivanje pojma vlasti i njezine apsurdne logike te povijesnih zadanosti ostaje aktualno i u Čuićevoj novoj knjizi. U jednom dijelu priče razgolićuje se i razlaže odnos pojedinca prema totalitarnom i dogmatskom sustavu na humoran i ironijski način; u drugoj tematskoj pripovjednoj cjelini raščlanjuje se suptilan odnos žene i muškarca, supruge i muža, roditelja i djece; priča pak „Igra” za koju je dobio prvu nagradu za Večernjakovu kratku priču „Ranko Marinković” tematski odudara od prve dvije cjeline, s velikom suptilnošću ispisujući poetsko-lirsku ljubavnu igru. Kao i u svojim dosadašnjim pripovijestima i romanima, i ove Čuićeve priče odlikuju lapidarni stil, eliptični dijalozi, odustajanje od deskripcije, maksimalna funkcionaliziranost likova te Čuić ostaje vjeran svojoj spisateljskoj strategiji krajnjega redukcionizma.
