Opis
Biblioteka Izdanja u suradnji, urednici izdanja Romana Horvat i Ivica Žuljević, recenzenti Željka Čorak i Tonko Maroević, odabir slika Igor Zidić, fotografije Luka Mjeda, Goran Vranić i drugi, grafičko oblikovanje Neven Osojnik i Igor Zidić. - Monografija je opremljena sa 655 slika (587 u koloru, 9 dvostrano), proslovom požeškoga biskupa Antuna Škvorčevića, opširnim ljetopisom Iva Dulčića (sastavio autor), izabranom bibliografijom, filmografijom i popisom samostalnih izložaba (sastavila Ivana Majer), katalogom integralno reproduciranih djela te kazalom imena i prezimena osoba i likova te njihovih imeničnih i pridjevskih izvedenica (sastavila Anabel Zanze) i slikarevim signaturama.
»Knjigom Igora Zidića o slikaru Dulčiću dobili smo ne samo primjerenu monografiju velikog slikara nego i dokumentiranu studiju o epohi u kojoj je umjetnik djelovao. Koga zanima odnos politike i kulture, ili pak crkve i stvaralaštva u 'olovnim godinama', naići će na relevantne podatke i domišljene sudove. Koga pak bude više zanimalo pitanje stilskih opredjeljenja, radikalnosti i čistoće ili pak plodnosti i slojevitosti kreativnih izbora (posebno s obzirom na 'ključne' pedesete) također će dobiti nove spoznaje i originalna viđenja. Jednom riječju: veliki opus dobio je odgovarajuću kritičku, posvijesnoumjetničku recepciju -Tonko Maroević
»Knjiga od šest stotina i četrdeset stranica sama, kao predmet, zaprema veliki fizički prostor: ona je, međutim, tek znak za nezamislivo veću količinu sadržanog vremena. U njoj su, naime, uložena dva života ‒ jedan u težnji za što potpunijim otisnućem (slikarev), drugi otisnut kao uzvratni prinos (piščev). Igor Zidić, može se reći, cijeli se život bavio Ivom Dulčićem. Jer je u njemu našao sve teme koje su ga pozivale, izazivale, motivirale u onome što se naziva strukom, u onome što je njezin povijesni kontekst, pa i u onome što je odmatanje vlastita autorova života ‒ onoga što bi se moglo nazvati rastom duše.
Igor Zidić postavlja Iva Dulčića među cijelu galeriju likova, kako suvremenika, tako i svevremenika, očitavajući iz usporedbi posebna Dulčićeva svojstva.
(…) Iz tih usporednih čitanja nastaju sjajni mikroeseji (o Michelangelu, El Grecu, Kožariću…) koji ovoj knjizi daju dimenzije ne tek monografije o jednom slikaru, nego stanovitog specifičnog prečaca opće povijesti umjetnosti i hrvatske povijesti umjetnosti. U tom složenom tkanju brojnim su glasovima dane solističke dionice, pa se iz naročitih očišta upotpunjuje Dulčićeva slika« -Željka Čorak
»Monografija pruža uvid u cjelokupno umjetnikovo djelo u kojem središnje mjesto ima sakralno stvaralaštvo, izraslo iz dubokog iskustva vjere, sastavnog dijela njegova sveobuhvatnog pristupa stvarnosti, oslobođenog ideoloških uvjetovanosti i predrasuda. Sloboda je to duha za koju je slikar bio spreman podnijeti nemale žrtve« -Antun Škvorčević
