Opis
... Tko se hoće vinuti višim svjetovima mora se naviknuti na ono mišljenje kod kojega jedna misao proizlazi iz druge. Takvo je mišljenje izgrađeno u mojim knjigama "Filozofija slobode" i "Istina i znanost". Ove dvije knjige nisu pisane tako da se pojedina misao može uzeti i staviti na neko drugo mjesto. One su, štoviše, pisane na način na koji nastaje neki organizam; isto tako u ovim knjigama jedna misao izrasta iz druge. Te knjige nisu ni u kakvoj vezi s onime tko ih je napisao. Pisac se prepustio onome što su same misli u njemu oblikovale, radile i onome kako su se same raščlanjivale...
Dva su temeljna pitanja čovjekova, duševnog života prema kojima je usmjereno sve ono o čemu će u ovoj knjizi biti riječ. Jedno je pitanje postoji li mogućnost takvog shvaćanja čovjekova bića koje bi moglo biti podlogom za sve ono drugo što čovjeku pružaju doživljaji ili znanost, a o čemu on, međutim, ima dojam da to samo sebi ne može biti osloncem. Kritičko prosuđivanje i sumnja mogu sve to odagnati u područje neizvjesnoga. Drugo je pitanje smije li čovjek kao biće htijenja sebi pripisati slobodu ili je ta sloboda tek iluzija koja u njemu nastaje zato što on ne prozire niti nužnosti o kojima njegovo htijenje visi poput neke prirodne pojave. Ovo pitanje nije izazvano nekim umjetnim misaonim raspredanjem. U određenom raspoloženju duše ono se sasvim prirodno u njoj javlja. I čovjek osjeća da bi duši bilo uskraćeno nešto bitno kad se s velikom ozbiljnošću pitanja ne bi jednom našla pred dvjema mogućnostima: sloboda ili nužnost htijenja. Ova knjiga treba pokazati da duševni doživljaji što ih čovjek mora iskusiti s obzirom na drugo pitanje ovise o njegovu stajalištu prema prvom pitanju. Pokušalo se dokazati postojanje takvog shvaćanja čovjekova bića koje može biti osloncem ostaloj spoznaji; također se pokušalo pokazati da takvim shvaćanjem ideja slobode volje zadobiva puno opravdanje samo ako se prethodno pronađe ono područje duše na kojem se slobodno htijenje može razviti...
