Nakon što je obradio opća hermeneutička pitanja o Bibliji kao književnom djelu i svetoj knjizi kršćanstva i židovstva te postavio pitanje žanrova i podžanrova kojima ona obiluje, Slavić u jedanaest susljednih poglavlja tematizira biblijske knjige upozoravajući na njihov intertekst u djelima svjetske literature.
Autor tumači biblijsku intertekstualnost na dvjema razinama – ponajprije u njezinoj nazočnosti u velikim književnim djelima od Dantea do naših dana te na razini »čitanja« starijih sumerskih i egipatskih tekstova u samoj Bibliji.
