Moja je majka znala govoriti kako se ljubavi čovjek uči na najrazličitije načine, ali ponajbolje je kad to radi uz pomoć velikih umjetničkih djela, ponajprije slikarstva, glazbe i lijepe književnosti klasičnoga tipa. Moj bi se otac samo nakašljao, nakon čega bi majka redovito kazala: – Molim te, Branko, pa valjda se zna na što sam mislila. Ja baš i ne mogu razabrati na što je majka mogla misliti, ali sam poslije shvatio kako se sve što je kazala o ljubavi odnosi na ljubav u najširem smislu riječi, od samilosti pa do podavanja cijeloga sebe za neku dobru i plemenitu stvar.
