Daleko u budućnosti svjetski Nadzornici stvorili su idealno totalitarno društvo. Zahvaljujući pametnoj primjeni genetskoga inženjeringa, pranja mozga, rekreacijskoga seksa i nove droge koja nudi trenutačno blaženstvo bez popratnih posljedica, svi su stanovnici – sretni potrošači. Čini se da je Bernard Marx jedini koji osjeća čudnu čežnju za bijegom od programirane sreće i užitka. Možda je lijek za njegove nevolje posjet jednomu od nekoliko preostalih rezervata za divljake, u kojima se može živjeti starim, divnim, nesavršenim načinom života.
