ZELENA


    KNJIŽARA

Puno je dobrih razloga zbog kojih je ove jeseni potrebno ponovno čitati Sluškinjinu priču, briljantan distopijski roman o totalitarnom društvu u kojem obespravljene žene postaju strojevi za rađanje.

Dirljiv i potresan roman autorice Sluškinjine priče i trilogije Ludi Adam.

Grace Marks. Demon u liku žene? Zavodnica? Ili slaba ili nevoljna žrtva? Prema istinitoj priči o jednoj od najzagonetnijih i najozloglašenijih žena iz četrdesetih godina devetnaestog stoljeća Margaret Atwood napisala je iznimno snažnu priču o seksualnosti, okrutnosti i misteriju.

Na istoku sunce sve jače prži i daje crvenu nijansu plavosivoj maglici koja obilježava daleki ocean. Strvinari koji se gnijezde na telefonskim stupovima šire krila kako bi ih osušili. Zrak blago miriše na paljevinu. Bezvodni potop – pošast stvorena ljudskom rukom – donio je kraj svijeta. No dvije su djevojke preživjele: Ren, plesačica koja je ostala zarobljena na radnome mjestu, u skupom seks-klubu (najčistijem prljavom poslu u gradu), i Toby, koja gleda i čeka u svojem vrtu na krovu. Ima li još koga?

Podmuklo najuren s mjesta umjetničkog direktora Festivala Makeshiweg uoči premijere Oluje koju upravo režira, Felix se povlači u zabačenu čatrlju, gdje liže rane i oplakuje izgubljenu kćer. A i osvetu snuje.
Nakon dvanaest godina ukazuje mu se prilika – kazališni tečaj u obližnjem zatvoru. Ondje će Felix i njegovi glumci, zatvorske ptičice, napokon uprizoriti Oluju i u zamku uloviti podlace koji su ga uništili. No kad neprijatelji padnu, hoće li Felix opet biti onaj stari?

Macbeth Joa Nesboa suvremena je verzija krvave drame Williama Shakespearea iz 1606. godine. Norveški pisac, kojeg još nazivaju kraljem trilera, Shakespeareove se drame prihvatio u sklopu projekta Hogarth Shakespeare osmišljenom u povodu 400. obljetnice smrti velikoga engleskoga pisca u kojem je osam suvremenih autora – uz Nesboa i Margaret Atwood, Gillian Flynn, Tracy Chevalier, Jeanette Winterson, Howard Jacobson, Anne Tyler i Edward St. Aubyn – preradilo velika djela Williama Shakespearea.

Daleko u budućnosti svjetski Nadzornici stvorili su idealno totalitarno društvo. Zahvaljujući pametnoj primjeni genetskoga inženjeringa, pranja mozga, rekreacijskoga seksa i nove droge koja nudi trenutačno blaženstvo bez popratnih posljedica, svi su stanovnici – sretni potrošači. Čini se da je Bernard Marx jedini koji osjeća čudnu čežnju za bijegom od programirane sreće i užitka. Možda je lijek za njegove nevolje posjet jednomu od nekoliko preostalih rezervata za divljake, u kojima se može živjeti starim, divnim, nesavršenim načinom života.