Priče o usamljenicima u mnoštvu precizan je opis proze Mihajla Pantića, autora koji svojom elegantnom, virtuoznom prozom opipava ritam grada svjedočeći neposredno iskustvo njegovih stanovnika.
Junaci ovih priča usamljeni su ljudi, ljudi koji proživljavaju teške emocije; bivši, sadašnji, budući ljubavnici, žrtve odgoja, nagona i emocija. No ove priče nisu tu da bi se njihove aktere žalilo, slavilo ili osuđivalo. Baš zato, Suviše vremena za nevažne stvari zbirka je u kojoj, teškim emocijama unatoč, pulsira život i različitost njegovih lica.
