Opis
Gradine kao primarna arheološka vrela predstavljaju tip prapovijesnog naselja. Imenica gradina ima dva značenja: u arheološkome smislu, označava prapovijesnu utvrdu, kašteljer (od tal. castelliere), dok drugo značenje potječe od uvećanice (augmentativa) riječi grad kojom se označavaju srednjovjekovni burgovi ili njihove ruševine. U arheologiji se riječ gradina upotrebljava za naselja na uzvisinama od prapovijesti do srednjeg vijeka (Korošec, j. 1962,443). Najpotpuniju definiciju značenja imenice gradina iznio je Borivoje Čović u „Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu“ broj 20, tiskanom u Sarajevu 1965., gdje je odredio sveobuhvatnu definiciju termina gradina u širem i užem smislu. Terminom gradina u širem smislu obuhvaćena su sva nalazišta na dominantnim položajima s utvrđenjem izgrađenim od trajnog materijala, dok su u užem smislu gradine po Čoviću „sva mjesta trajnog boravka manjih ili većih praistorijskih zajednica koja su samim geografskim položajem pružala određeni stupanj bezbjednosti od iznenadnog napada, mogućnost kontrole i sagledanja bliže okoline, uslove za organiziranje obrane“ (Čović, B. 1965, 29 - 30). Ova definicija jasno govori samo o vojno-zemljopisnoj karakteristici gradina, dok za život ljudi u takvim naseljima Čović rabi termin „gradinski način života“. Kod mnogih autora (Cnirs, A. 1925, Battaglia, R. 1928, Battaglia, R. 1958, Cannarella, D. 1968, Legnani, F. 1968, Radmilli, A. M. 1974, Mirosavljević, V. 1974, Gabrovec, S. 1983, Teržan, B. u Hansel B. - Mihovilić, K. - Teržan, B. 1999, Vitasović, A. 2005) susrećemo i termin „gradinska kultura“, koji ne može biti primijenjen u kontekstu definiranja načina života i materijalne kulture na gradinama. Postoje mnoge definicije termina gdje je kultura ukupnost tvorbi ili pojava u materijalnom i duhovnom životu jednog naroda, u odnosu prema različitim fazama razvojnog procesa. Naziv stoga ne odgovara našim prapovijesnim naseljima na uzvisinama jer način života na gradinama ne predstavlja ni teritorijalno, ni kronološki, ni gospodarski, ni tehnološki, a ni stilski homogene materijalne ostatke odrede društvene zajednice...
Metodološki dobro postavljena, ova je knjiga iscrpna i detaljna sinteza proučavanja i poznavanja problematike gradina, specifičnoga i karakterističnog tipa naselja nastalog u prapovijesti, s kontinuitetom trajanja sve do srednjovjekovnog razdoblja. Autorica se usredotočila na gradinska naselja na istarskom poluotoku, iako se osvrće i na istovrsna ili slična naselja na susjednim područjima koja su tijekom brončanoga i željeznog doba obilježena upravo gradinskim tipom naselja.
Tekst je pisan zanimljivo i tečno, donosi mnoštvo podataka, a autorica se potrudila svaki stručni izraz detaljno objasniti. Stoga će knjiga biti korisna i pristupačna stručnjacima (arheolozima, povjesničarima, antropolozima, etnolozima, arhitektima), onima koji se to tek spremaju postati (učenicima i studentima), ali i obrazovanom krugu čitatelja koji žele nešto više saznati o (pra)povijesnom razvoju pojedinih regija, o baštini i naslijeđu koje nas okružuje na svakom koraku, a koje često, ne poznajući ga dovoljno, ne primjećujemo i olako uništavamo. -Tihomila Težak-Gregl
