Opis
Nagrađivani američki pisac punih deset godina pisao je roman o francuskoj djevojčici i njemačkom dječaku čiji se putevi isprepliću u okupiranoj Francuskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata, a njegova kompleksna proza osvojila je čitatelje u SAD-u te dobila i jednoglasne pohvale kritike. Roman je upravo uvršten među deset romana koji konkuriraju za ovogodišnju National Book Award.
Nakon ulaska nacista u grad, otac i njegova djevojčica, slijepa od šeste godine, bježe stricu u sjevernu Francusku u grad Saint-Malo. Ono što Marie-Laure ne zna jest da njezin otac sa sobom nosi ukleti dijamant koji nikako ne smije pasti nacistima u ruke.
S druge je strane Werner, siroče opsjednuto radijom, kojem talent za tehnologiju osigurava mjesto u brutalnoj Hitlerovoj mladeži. Postajući sve svjesniji u čemu sudjeluje, Werner prolazi kroz pakao rata, a put ga dovodi u Saint-Malo, gdje se njegova sudbina napokon ne ispreplete s onom Marie-Laure.
Werner i Marie-Laure junaci su romana Svjetlo koje ne vidimo nagrađivanog američkog romanopisca Anthonyja Doerra koji je roman pisao punih 10 godina. Ideju za roman dobio je još 2004. godine kad je, vozeći se u podzemnoj, ugledao neznanca koji je izgubio živce u trenutku kad mu je nestalo signala za mobitel.
„Sjećam se da sam pomislio kako smo brzo zaboravili kakvo je čudo razgovarati s nekim tko ti nije blizu. I palo mi je na pamet da bih mogao čitatelje podsjetiti na to koliko je našim pretcima sam radio bio čudesan izum, kako su se osjećali kad su u vlastitoj kući čuli glas stranca. Iz toga se rodila slika dječaka koji je negdje zarobljen i djevojčice koja mu čita priču“, pojasnio je Doerr.
Dječak i djevojčica postali su Werner i Marie-Laure, a mjesto u kojem se događa najveći dio romana jest francuski Saint-Malo, grad gotovo potpuno devastiran za vrijeme Drugog svjetskog rata.
