Opis
Ovdje se iznosi ideja o autonomiji duhovne sfere i ulozi koja bi joj trebala pripasti u stvaranju zdrave socijalne zajednice. Čovjek kao duhovno biće ostvaruje svoje potrebe u kulturnoj sferi, kao biće prava i dužnosti u pravnoj sferi državnog aparata te kao privredno biće unutar gospodarstva. Ova tri područja trebaju biti samostalna i trebaju se međusobno prožimati i oplođivati.
...Ne samo da neki stručnjaci, već i svaka ljudska dušu - jer svaka ljudska duša ima udjela u djelotvornosti socijalnoga organizma - mora imati barem instiktivnu spoznaju o tome što je potrebno socijalnomu organizmu. Zdravo mišljenje i osjećanje, zdravo htijenje i zdravi zahtjevi s obzirom na oblikovanje socijalnoga organizma mogu se razviti samo ako je čovjeku barem manje-više instinktivno jasno da taj socijalni organizam, želi li biti zdrav, mora isto tako biti tročlan kao i prirodni organizam...
»...Jer u smislu onih pokušaja rješavanja socijalnih pitanja na koja se ovdje misli, svaki pojedini čovjek ima u sadašnjosti i u najbližoj budućnosti svoju socijalnu zadaću...«
