ZELENA


    KNJIŽARA

Je li moguće ispričati tisuću prvu priču o Dubrovniku, a da se ne padne u dosadno ponavljanje ili da barem ne ponovimo ništa što se ne mora? Monografije, vodiči, općenito knjige koje govore o Dubrovniku najčešće su napravljene za one koji ga tek posjećuju, stižu ovdje radi odmora, zabave ili poslovno. Ma koliko bilo blistavo njegovo zlatno doba, umjetničko blago, zidine ili fascinantan pogled sa Svetog Jakova koji se neizostavno nalaze u svakoj takvoj ediciji – to je samo jedno lice Grada.

Kad prvi put putuješ, vrli namjerniče, u Vrsar i Rovinj, pokušaj doći s mora. Jer samo s mora slika naše mile Istre posve je razgledna, plastična, potpuna, bujna — reći će književnik Milan Rakovac u uvodnom eseju ove edicije Bisera Jadrana. Gradovi su to što očuvaše vlastiti kulturni identitet i na njemu i iz njega sazdaše svoj europski humanistički modernitet, čarobnu istarsku urbanu arkadiju, u kojoj jednakim žarom traju tabacchine i sardeline, grofovi i baruni, ribari i kalafati, kipari, slikari i književnici...

Dosad najobimnije izdanje u kolajni Bisera Jadrana zove se Brač — kao i najveći dalmatinski otok i jedan od tri najveća u Jadranu. Otok je taj, moglo bi se reći, minikontinent — na njemu nema što nema — od glamuroznih uzmorskih ljetovališta do pastirskih nastambi visoko u gori. Brački pjesnik i hrvatski diplomat dr. Drago Štambuk, svjestan malone nesagledljivosti svoga zavičaja, kaže da je zauzesti Brač naprosto neizvedivo, nemoguće kano poljubiti vlastita usta. Brač je uvijek stoga osvajao druge, kaže on.