Govor se stvara u interakciji s drugom osobom,
on je vremenski i prostorni fenomen. Kako komunikacijski kontekst
isprepleće vrijeme i prostor tako se i u zadatcima isprepleću ove dvije važne
dimenzije, stavljajući dijete u središte zbivanja. Sadržaji su dobro osmišljeni,
vizualno dorađeni, jasni i zanimljivi, sustavno i pregledno izneseni. Pomnim
doziranjem informacija dijete se postupno uvodi u svijet zamršenih vremenskoprostornih
odnosa, čime se stvaraju uvjeti za njihovo usvajanje. To je iznimno važan
